Bernardinac
![]() | ||||||||||||||||||||
Drugi nazivi | Svetac Sveti pas Alpski mastif Saint Bernard dog Barry Bernhardinerand | |||||||||||||||||||
---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|
Poreklo | ![]() ![]() | |||||||||||||||||||
| ||||||||||||||||||||
Domaći pas (Canis lupus familiaris) |
Bernardinac je rasa psa iz Italijanskih i Švajcarskih Alpa, prvobitno odgajani za spasavanje. Prvi put se pominje u 17. veku, pod imenima Saint Bernard dog, Sveti pas, Alpski mastif, Bernhardinerand i pas Barry (najpoznatiji Bernardinac je postao poznat po spašavanju preko 40. ljudskih života), kao i zbog svoje ogromne veličine. Veliku popularnost ova rasa je postigla sa filmovima Betoven.
Sadržaj
Opis[uredi]
Bernardinac je pas gigantske veličine. Prosečna težina rase je između 64 i 120 kilograma i prosečne visine od 70 do 90 cm. Dlaka može biti glatka ili gruba. Gruba dlaka je gusta i ravna. Dlaka je obično crvene boje sa belim šarama ili ponekad mahagoni tigrasta sa belim šarama. Rep je dug, težak i kitnjast. Kod primeraka sa spuštenim kapcima treba redovno kontrolisati vid. Uši su opuštene i crne.[1]
Istorija[uredi]
U današnjem obliku bernardinac se javlja u 10. veku, u manastiru Sveti Bernard, koga je osnovao Otac Bernard od Montane, na prevoju Simplon na Alpima u Švajcarskoj. Tako je Hospiz-manastirsko sklonište postalo središte odgoja bernardinaca-plemenitih pasa koji su još tada korišteni kao spasioci ljudi, sa njihovim obučavanjem za naročitu službu spašavanja se nastavilo sve do danas.
1800g. Preko prevoja na Alpima prošao je Napoleon sa vojskom od 30.000-40.000 ljudi. Bio je veliki sneg i mnogo ranjenih i mrtvih vojnika. Ovi psi su postavljeni od strane monaha kao pratioci u službi vojske. Služili su kao spasioci ljudi.
Legenda o prvom Bernardincu[uredi]
Od 1800—1812. godine. u manastirskom skloništu živio je Beri, legendarni bernardinac. Beri je bio snažan, dobroćudan pas koji je sa još nekoliko obučenih pasa godinama iz snežnih smetova spašavao zalutale i promrzle putnike. Kao mlad pas prošao specijalnu obuku i tek posle nje su mu povereni ozbiljni zadaci. Tokom života spasio je 40 ljudi. Igrom nerećnog slučaja 41 osoba koju je trebalo da spase zadala mu je smrtonosne ubode nožem od kojih je uginuo. Spomenik Beriju se nalazi na ostrvu Ramiz nedaleko od Pariza. [2]
Spasilačka obuka[uredi]
Obuka mladih pasa vrsi se uz pomoć jednog obučenog, iskusnijeg starog bernardinca, koji je u neku ruku učitelj mlađoj generaciji. U početku, oni samo prate svog „Učitelja“ u pronalaženju zalutalih putnika i posmatraju ga. Kada pas spasilac pronađe zalutalog putnika koji je zaspao u snegu, prvo pocinje da laje da bi ga probudio. Ako uspe služi mu kao vodič a ako putnik ne može da hoda, pas mu služi kao oslonac ili ga u krajnjem slučaju vuče po snegu do skloništa. Ponekad, ako posustane od ljudskog tereta, ostavlja putnika na nekom skrovitom mestu i odlazi po pomoć. Snažnim lavežom daje znak za uzbunu. Ovi psi spasioci su naročito aktivni u septembru, kada prve snežne vijavice iznenade turiste. Jaki vjetrovi predstavljaju u to vrijeme veliku opasnost za svakog ko se nađe u brdima jer mogu da nanesu velike smetove za samo nekoliko minuta i da zatrpaju sve staze i putove. Tada stupa u akciju spasilačka ekipa ovih pasa i zato sa punim pravom nose ime Svetog Bernarda.
Temperament[uredi]
Ovaj pas po naravi je dobar, poslušan, veran, miran, promišljen. Nadaren je predviđanjem atmosferskih promena. Često se dešava da ne podnosi manje pse, ali je izuzetno pažljiv sa decom. Kao što je poznato, nekad je korišćen za pronalaženje zalutalih alpinista po snežnom prelazu Velikog sv. Bernharda. Danas je gotovo isključivo kućni pas, no ipak nije prikladan za život u stanu (zbog svoje veličine zahteva puno prostora). Dlaka bernardinca je duga pa je treba vrlo često češljati češljem širokih zubaca i tvrdom četkom. Bernardinac je hrabar i pouzdan pas kome treba puno prostora i redovno kretanje. Ako i živi u dvorištu, treba duge dnevne šetnje. Nazivaju ga još i "nežnim divom" i nije prikladan za život u gradu.
Ženke pasa su inače mnogo naklonjenije porodici i imaju prisniji odnos sa ljudima, dok je mužjak agresivniji i smeliji. Takođe, veoma je bitno naglasiti da ženke imaju teranje u proseku 2 puta godišnje u trajanju od 3 nedelje, pa samim tim i potencijalno veliki broj štenadi. Za razliku od ženki, mužjaci su cele godine raspoloženi za parenje, samo čekaju mirisne signale koje im šalje ženka koja je u estrusu, pa povedeni tim signalima, mogu pobeći i potući se sa drugim mužjacima.[3]
Zdravlje[uredi]
Nažalost Bernardinac nema dug životni vek. Žive u proseku 7-9 godina. Starosne promene kod ovih pasa mogu da se primete relativno rano u životu. Imaju osetljivo srce i rizik od bolesti kardiovaskularnog sistema izuzetno veliki, naročito u kasnijem uzrastu. Odgovarajuća ishrana, koja uzima u obzir sve specifičnosti ovih rasa pasa, može u velikoj meri da pomogne u smislu održavanja vitalnosti i zdravlja.
Tokom prvih osam meseci života, štene bernardinca raste izuzetno brzo i u tom uzrastu dostigne 50% svoje odrasle težine, već sa 5 meseci starosti. U tom uzrastu koštani sistem je dostigao 80-90% veličine koštanog sistema odraslog psa. Međutim digestivni sistem se ne razvija tako brzo tokom rasta i zbog te činjenice, kao i zbog njegovog ograničenog kapaciteta, neophodno je pažljivo birati hranu u toj (prvoj) fazi rasta. Druga faza rasta, koja traje od 8. meseca do 18 - 24. meseca, predstavlja u stvari fazu konsolidacije čitavog organizma i razvoj mišićne mase (to je u stvari faza telesnog sazrevanja psa).
U SAD i Velikoj Britaniji uzgajivačnice su uspele da produže prosečan životni vek za bernardinca od 8-10 godina. 2003. godine Danska rasa pasa je doživela 9,5 godina. U Velikoj Britaniji je jedan Bernadinac živeo 12 godina i 9 meseci i smatra se psom sa najdužim životnim vekom. [4] [5]
Starost Bernardinaca | 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 |
Starost čoveka | 14 | 22 | 31 | 40 | 49 | 58 | 67 | 76 | 85 | 94 | 100 | 106 |
Karakteristike[uredi]
Bernardinac - pregled | ||
---|---|---|
Veličina: | Velika do gigantska | |
Idealna težina: | 64-120 кг, maksimalno 143 kg | |
Plećna visina: | ženka 65-80 цм i mužjak 70-90 цм | |
Dlaka: | Duga, glatka ili gruba | |
Broj štenadi: | 4-8 | |
Prosečni vek: | 7 do 9 godina, maksimalno 12 godina | |
Upotreba: | Pastirski pas, čuvar, spasilac, porodični pas | |
Zanimljivosti[uredi]
Rekordi[uredi]
Bernardinci su izvoženi u Englesku sredinom 19. veka, gde su uparivani sa dogama da bih se stvorila još veća vrsta psa. Plinmon, čuveni Bernardinac tog vremena, izmeren je sa težinom od 95 kg i dužinom od 87,5 cm a prodat je za 7000 Američkih dolara.[6]
1895. godine u izveštaju Nju Jor Tajms-a pominje se bernardinac po imenu Major F. koji je bio izmeren dužinom od (2,59 m), pod uslovom da su ove tvrdnje tačne on bi bio najduži pas u istoriji.[7]
Drugi bernardinac po imenu Benedikt peti Švarcvald Hof iz (Pirson, Mičigen - Sjedinjene Američke Države) dostigao je težinu od 143 kg i našao je svoje mesto u izdanju Ginisove knjige svetskih rekorda iz 1981. godine.[8]
Reference[uredi]
- ^ „Australian National Kennel Council”. Arhivirano iz originala na datum 04. 05. 2009. Pristupljeno 21. 11. 2012.
- ^ Legenda o prvom Bernardincu
- ^ Bernardinac (karakteristike rase i adekvatan odgoj)
- ^ Stenmark, Betty-Anne. A New Owner's Guide to Saint Bernards. New Jersey, U.S.A.: T.F.H. str. 23—25. ISBN 0-7938-2810-4.
- ^ Walker, Joan Hustace (1998). Saint Bernards A Complete Pet Owner's Manual. Hong Kong: Barrons. str. 14—22. ISBN 0-7641-0288-5.
- ^ The St. Bernard: The heart and soul of a gentle giant
- ^ „A Large St. Bernard Dog Killed”. The New York Times. 31. 12. 1895.
- ^ „Dogs from Our Past”. Schwarzwald Hof Kennels. Pristupljeno 3. 6. 2011.
Literatura[uredi]
- Stenmark, Betty-Anne. A New Owner's Guide to Saint Bernards. New Jersey, U.S.A.: T.F.H. str. 23—25. ISBN 0-7938-2810-4.
- Walker, Joan Hustace (1998). Saint Bernards A Complete Pet Owner's Manual. Hong Kong: Barrons. str. 14—22. ISBN 0-7641-0288-5.
Spoljašnje veze[uredi]
- Bernardinac
- Saint Bernard na sajtu Jutjub
Коментари
Постави коментар